Tisno

Tisno je naselje nastalo je na mjestu gdje otok Murter gotovo dodiruje kopno, pa je po tom uskom tjesnacu (6m), koji razdvaja otok od kopna, i dobilo ime. Nalazi se 28 km zapadno od Šibenika. Središte starog dijela je na otoku, jugoistočno od mosta. Noviji dio sagrađen je na kopnenom dijelu. Tisno se prvi put se spominje 1474. godine, a za vrijeme francuske vladavine (1806-1813) je postalo najveće otočno naselje i centar komune. Početkom 18. stoljeća, kad je prošla opasnost od turskih napada, sagrađen je most koji povezuje Murter s kopnom, pa se Tisno počelo širiti i na kopneni dio.

Tisno ima, za mala dalmatinska mjesta, neobično prostrane trgove, bogatstvo zelenila i dugu mjesnu rivu, kao stvorenu za okrepljujuću ljetnu šetnju.

Smještaj je osiguran u komfornim privatnim apartmanima, pansionima, u hotelu Borovnik smještenom u centru mjesta na samom moru i u autokampu Jazina udaljenom oko 1 km od samog mjesta.

Najpoznatija plaža u Tisnom je šljunčana plaža Jazine, a iza crkvice Sv. Andrije nalazi se i kamenita, šumom natkrivena plaža sa dugim, prijatnim šetalištem.

Što posjetiti

Crkva sv. Duha – iz 1548. godine
Crkva Gospe od Caravaggia - sagrađena početkom 18. stoljeća – vidikovac
Crkva sv. Martina - nedaleko Tisnoga, na brdašcu Ivinj – iz 13. stoljeća

Podijeli ovaj post

O Murteru

Otok su naseljavali Iliri jos u pretpovijesno doba. Prvi put ga spominje grčki prirodoznanstvenik Ptolomej pod imenom Scardon. Povijesni kontinuitet održan je i kroz vremena vladavine Rima o čemu svjedoče ostaci rimskog naselja Colentum, brojne ruševine rimskih ljetnikovaca, freske i mozaici razasuti po kopnu i moru. Ostatke antičkoga grada Colentuma danas je velikim dijelom pokrilo more, leže u podnožju brda Gradine, na sjevernoj strani uvale Hramine. Colentum je doživio procvat najvjerojatnije u vrijeme vladavine rimskih careva Nerona (37.- 68.) i Vespazijana (9.-79.) čiji je novac pronađen tijekom prvih arheoloških istraživanje provedenih od 1907. do 1909. g. Pretpostavlja se da su Colentum početkom 2. stoljeća srušili i opljačkali gusari, a ima indicija da je stradao u potresu. Pretpostavlja se da je slavensko stanovništvo prilikom dolaska zateklo prazno antičko naselje i tu se naselilo.
Pod hrvatskim imenom »Srimač« spominje se 1251. godine kada ugarsko-hrvatski kralj Bela proglašava granice Šibenske komune. U to vrijeme na otoku se nalaze samo dva naselja: Veliko Selo (Villa Magna), danas Murter i Jezera, dok Betina i Tisno nastaju u kasnijim stoljećima za vrijeme naseljavanja pred turskim provalama.
Godine 1298. Murter je imao 203 stanovnika. U Murteru i ostalim naseljima na otoku sve do XVIII. st. njegovale su se glagoljica i bosančica. Godine 1866. u Murteru osnovana je najstarija pučka knjižnica u Dalmaciji. Osnovna škola i pošta otvoreni su 1877. godine, a 1910. godine osnovana je Uljarska zadruga.
Otok Murter spominje se prvi put 1318. g. pod imenom »Insula Mortari«, prema kojemu je kasnije nazvano i mjesto Murter. Od 1740. g otok se naziva Murter.